Kako do karata za Novogodišnji koncert Bečke filharmonije?

Koncert Bečke filharmonije daje osećaj da na svečan način ulazimo u novu godinu; Foto: Wiener Philharmoniker/Dieter Nagl
Koncert Bečke filharmonije daje osećaj da na svečan način ulazimo u novu godinu; Foto: Wiener Philharmoniker/Dieter Nagl

Kada bi trebalo nabrojati deset događaja koji ljude širom Evrope asociraju na Novu godinu, u samom vrhu bi se našao “Novogodišnji koncert Bečke filharmonije“.

Odmah iza njega bilo bi takmičenje u ski skokovima poznato kao “četiri skakaonice“, zbog kog smo “lomili“ jezik dok nismo naučili da je reč o Oberstdorfu, Bišofshofenu, Garmiš-Partenkirhenu i Insbruku.

Već decenijama u mnogim kućama širom ovog dela sveta televizior se 1. janaura uključuje u 11.15, da bi se gledao koncert koji nam daje osećaj da na svečan način ulazimo u novu godinu. Zahvaljujući televiziji i strimingu, prati ga oko pedeset miliona gledalaca, a da ste danas bili u Beču mogli ste prenos gledati na Štafansplacu, na trgu ispred “velikog točka“ u Prateru.

Koncertom je dirigovao Kanađanin Janik Neze-Segen, koji je muzički direktor Metropoliten opere u Njujorku.

Četrdeset mikrofona i četrnaest kamera je stvorilo utisak da nam ništa bitno ne promiče, od trenutaka kada se čuju pojedini instrumenti do kadrova fantastičnih cvetnih aranžmana.

Poznato je da se na koncertu prvenstveno izvodi muzika članova porodice Štraus, a da je kraj kada zlatnom “Musikverein” salom odjeknu zvuci valcera “Na lepom plavom Dunavu“ i “Radetyky marš“. Budući da je “Radetyky marš“ prvi put izveden 1. januara 1946, ove godine će imati jubilej – 80 godina izvođenja na jednom od najpoznatijih svetskih koncerata.

Ove godine smo prvi put čuli dva dela koja nisu napisali muškarci, već žene. To su kompozicije Jozefine Vajnlih, koja je sredinom devetnaestog veka u Beču osnovala prvi ženski orkestar u Evropi i Florens Prajs, prva Afroamerikanka koja je u Americi dobila priznanje kao kompozitorka klasične muzike.

Koncert kojim smo zakoračili u 2026. pamtićemo po neverovatnom šarmu dirigenta, koji je pred kraj, poput vrhunske rok zvezde, ušao u publiku. Bilo je zanimljivo videti kako dame vade mobilne telefone da bi iz neposredne blizine fotografisale nasmejanog Janika Neze-Segena.

Budući da je od 1987, s retkim izuzecima, uvedeno pravilo da se dirigent menja svake godine sledećeg januara ga (mada bismo voleli) nećemo videti u istoj ulozi. Na njegovom mestu naći će se ruski dirigent Tugan Sokhiev.

Prvo lutrija, pa plaćanje

Ako ste gledajući “Novogodišnji koncert Bečke filharmonije“ pomislili da je poterbno imati jaku vezu da bi se došlo do karata – pogrešili ste. Osim novca potrebno vam je mnogo sreće. Da bi svim ljubiteljima muzike iz celog sveta dali jednake šanse da se nađu u čuvenoj sali, u kojoj može da sedi nešto više od 1.700, a stoji oko 300 ljudi, Bečka filharmonija na svom sajtu pravi lutriju.

Prijavljivanje traje tokom februara i nema nikakvog značaja da li ste to učinili prvog, petog ili dvadeset osmog. Zainteresovani mogu da konkurišu za ulaznice za pretpremijeru (održava se tridesetog decembra), prvi novogodišnji koncert (poslednjeg dana u godini) i glavni novogodišnji koncert –1. januara.

Cene se kreću u rasponu 35 – 1.200 evra za najtraženiji koncert, 25 – 860 za onaj koji se održava 30. decembra i 20 – 495 za pretpremijeru. Dobro je znati da se na sva tri koncerta izvodi isti program, kao i da deca mlađa od 10 godina ne mogu da prisustvuju.

 

 

Podelite:

Povezane vesti