Koliko tetovaža je dovoljno? Kad jednom počneš, telo postane platno

Koža pamti i ono što smo prerasli... Foto: Marija Nikolić, privatna arhiva
Koža pamti i ono što smo prerasli... Foto: Marija Nikolić, privatna arhiva

Ako pogledate zaglavlje profila @ona_crvenokosa videćete da uz ime Marije Nikolić piše – lifestyle, tattoo i book. Knjige ne piše, ali ih s mnogo ljubavi čita i preporučuje. Tetovaže ne radi, ali ih sa zadovoljstvom nosi. Reći da je preduzetnica – tačno je, ali zvuči nekako zvanično.

Dodati da se već dugo bavi digitalnim marketingom – takođe je tačno, a broj pratilaca na društvenim mrežama je stavlja u krug influensera.

O svemu tome bismo mogli da pričamo sa Marijom, ali ćemo ovog puta svu pažnju usmeriti na njene tetovaže.

■ Rekla si da si prvu tetovažu uradila kad si imala sedamnaest godina. Da li je povod bio neki događaj, koji si htela da na taj način “zapamtiš“, ili si jednostavno želela da imaš tetovažu?

– Još dok sam bila klinka privlačio me je lifestyle, koji je podrazumevao tetovaže. Samo je trebalo sačekati momenat da se pevaziđe trema ili kako god da nazovemo to osećanje.

Budući da sam bila maloletna bila mi je potrebna dozvola roditelja. Tražila sam je od tate, a s obzirom na to da on ima tetovažu nije mogao da kaže ne. Ta tetovaža je u tom trenutku imala značenje, a danas služi kao podsetnik.

■ U videu si rekla da se kaješ samo zbog dve tetovaže. Hoćeš li ih prepraviti?

– Da, kad prođe leto. U suštini, nije reč o kajanju, već sam se mnogo promenila od trenutka kad sam ih uradila. Tada su u potpunosti išle uz mene, ali sam u međuvremenu mnogo sazrela.

■ Kad sam te pitala koliko ih imaš, rekla si da više i ne znaš. U kom periodu si uradila najviše tetovaža?

– 2016, jer sam tada uradila “rukav“, koji čini više sitnih tetovaža povezanih u celinu.

■ Da li si odredila dokle ćeš ići u “pokrivanju“ tela?

– Nikada neću istetovirati lice, grudi i šake.

■ Vremena su se bitno promenila, ali ne znam da li baš potpuno. Da li su nestale predrasude prema tetoviranim ljudima?

– Za nijansu su smanjene, jer se tetoviranje normalizovalo, ali su i te kako prisutne prema tetoviranim ženama. Duboko su ukorenjene kako u našem društvu, tako i globalno.

■ Da li si nekad imala utisak da ti je zbog tetovaža propao posao ili potencijalna veza?

– Za veze ne znam, a u poslu baš nikada nisam doživela da me neko ne angažuje zbog tetovaža, po kojima sam postala prepoznatljiva. Jednostavno, one su deo moje ličnosti. Pre svega, nikada nisam sebi dozvolila da tako nešto pomislim, jer da jesam to bi se automatski manifestivalo na druge ljude.

■ Kad vidiš da neko ima predrasude, da li poželiš da mu objasniš da je u zabludi?

– Nemam potrebu da bilo kome objašnjavam sopstvene izbore, pogotovo ne ljudima koji nemaju  veza sa mojim životom. Ako me neko pita, nema problema, odgovoriću mu.

Međutim, ljudi često sebi mnogo dopuštaju, jer ne poznaju granice kulture. Neprihvatljivo je pitati nekoga za bilo kakve lične izbore.

■ Pre par dana si rekla da niko ne može da te ubedi da tetovirane žene nisu ženstvene.

– Mnoge moje saradnice i drugarice imaju tetovaže i nose ih na tako lep i originalan način. Znaju ko su, šta su i šta stoji iza tih tetovaža, pa to samo doprinosi utisku koji ostavljaju. Baš u videu, u kome sam to ispričala, postoje primeri koji to potvrđuju.

■ Da li si nekada imala dečka koji nije imao tetovaže?

– Jesam. Moj momak, koji sluša ovaj razgovor, samo se nasmejao i pogledao svoje tetovaže. 

■ Da li vam se tetovaže vizuelno slažu? 😀 Šalu na stranu, kako bi opisala svoj tattoo stil?

– On ima patchwork, a za moje se može reći da su art watercolor. I njegove i moje su divne.

■ Da li dugo razmišljaš šta ćeš da istetoviraš?

– Kad radim novu tetovažu prvo se konsultujem sama sa sobom, pa sa mojim tattoo majstorom Đorđem Đunisijevićem, koji je akademski slikar. On je umetnička duša koja oseti i ono što ne umem da mu objasnim.

Već godinama funkcionišemo tako što mu saoptšim moje sumanute ideje i on od toga uspe da napravi tetovažu.

■ Da li kad određuješ mesto za tetovažu pomisliš – kako će taj deo tela izgledati za dvadeset godina?

– Uopšte ne razmišljam o tome. Sada izgleda lepo, sada sam mlada i treba da otkrivam svoje tetovaže. Kad budem smežurana sigurno neću nositi miniće. Doduše, nikad ne reci nikad. 😀

Ne želim da razmišljam o tome kako koža izgleda sa sedamdest godina. Sigurno je da ni osoba koja nije istetovirana neće tada biti zategnuta. Kad ostarimo svi izgledamo isto.

■ Pomenula si da ti je tata dao odobrenje za prvu tetovažu. Da li se mami dopadaju tvoje tetovaže?

– Prihvatila ih je tek kad je dobila svoju tetovažu.

■ Da li su ti sve tetovaže “kao deca“, pa ih podjednako voliš?

– I jesu i nisu. Neke imaju duboka značenja za mene, pa su mi zato za nijansu draže. One su posvećene članovima moje porodice. Neke tetovaže volim zbog simbolike koju nose, a neke samo zato što su lepe. Svaka mi je draga zbog nečega drugog.

Podelite:

Povezane vesti