Prvu Maneki Neko sam videla pre petnaestak godina u prodavnici zavesa, koja se nalazi nedaleko od moje zgrade. U to vreme nisam znala da se tako zove, ali mi je bilo zanimljivo što zlatna maca, koja stoji u izlogu, neumorno maše. Mnogo kasnije, kada su se odomaćile kineske robne kuće, stigle su i Maneki Neko u nekoliko veličina i dve-tri boje. Ni sama ne znam koliko sam maca do sada poklonila i – niko mi se nije žalio da „ne radi svoj posao“… Zato, hajde da je malo bolje upoznamo…
■ Ne, Maneki Neko nije „mačka koja maše“, već „mačka koja doziva“. Maneki na japanskom znači dozivati, a neko znači mačka. Da, na janapanskom, jer je „rođena“ u Japanu, a ne u Kini.
■ Ako joj je podignuta desna šapa – doziva novac, a ako je podigla levu šapu onda sledi poslovni prosperitet, što u krajnjem slučaju znači novac. Okreni obrni, Maneki Neko popravlja budžet.
■ Kod „naših Kineza“ sam videla samo zlatne i bele mace, ali to nisu sve njihove boje. Veruje se da bela privlači sreću na svim poljima, a zlatna bogatstvo. Ružičasta pomaže u ispunjavanju ljubavnih želja, a crvena priziva dobro zdravlje i dugovečnost. Mada se kod nas čak i oni koji nisu sujeverni ne raduju kad im crna mačka pređe put, u Japanu veruju da crne Maneki Neko teraju zle duhove i štite mir i blagostanje u kući.
View this post on Instagram
■ Japanci su, čak, osmislili dan Maneki Neko – 29. septembar.
■ Ako se pitate zašto Maneki Neko ima zvonce, a i šta će joj odeća, odgovor je – bogati Japanci su, davno, tako oblačili kućne ljubimce, a zvonce je tu da bi u svakom trenutku znali gde im se mačke nalaze.
■ Teško je reći kada je, modernim jezikom rečeno, počelo brendiranje mace, ali većina podataka kaže da se to desilo do sredine devetnaestog veka. Kad smo već kod brendiranja, red je da pomenemo da je čak i Lego napravio svoju verziju Maneki Neko, a na Temu-u imate i Maneko Neki na novčiću.
■ Postoji više legendi o tome kako je Maneki Neko nastala, ali zadržaću se na tri. U svakoj se pominje siromaštvo, koje je zahvaljujući njoj nestalo.
1. Siromašni sveštenik je bio na korak do smrti od gladi. Osećajući šta se dešava, mačka koja mu je dugo pravila društvo, mahala je repom nebili privukla pažnju prolaznika. Jedan od njih je ušao u hram i ubrzo doneo svešteniku hranu. Kako bi se zahvalio svojoj mački što mu je, bukvalno, spasla život sveštenik je napavio njenu skulturicu.
2. Siromašna starica iz predgrađa Tokija bila je u takvoj krizi da više nije mogla da hrani ni svoju mačku. Prodala ju je, a par dana kasnije joj se ona pojavila u snu i rekla da od gline napravi njenu figuru. Da starica nije bila talentovana za vajanje verovatno bi sve ostalo na toj jednoj figuri, ali budući da u veoma lepo izgledale, glinene mačke su brzo postale veoma tražene, a starica više nije morala da brine hoće li imati šta da pojede.
3. Samuraj, naravno, nije bio siromašan ali je prolazio kraj oronulog hrama u siromašnom predgrađu. Ispred vrata je stajala mačka i mahala šapicom, kao da ga poziva da uđe. Zaintrigiran njenim mahanjem prišao je, a u tom trenutku je grom udario u drvo, ispod kojeg je stajao pre par trenutaka. U znak zahvalnosti se potrudio da hram bude obnovljen, a kad je on umro lokalno stanovništvo je počelo da pravi figurice mačaka sa podignutom šapom, koje su bile svojevrsno sećanje na njega.
