
Da li vam se dešava da imate utisak da čak ni portali nisu dovoljno brzi, pa na pojedinim Instagram profilima, koji funkcionišu kao pravi mediji, tražite najsvežije informacije? S druge strane, ogromna količina informacija, koja nas zapljuskuje bukvalno od trenutka kad se probudimo pa dok ne zaspimo, i te kako umara. Zbog toga nije ni čudo što istovremeno želimo da “odmorimo mozak i dušu” od vesti i da nam ništa bitno ne promakne? Kako biti informisan, a sačuvati zdrav razum?
Koliko je informacija malo, a koliko mnogo? Dr Irena Đorđević, specijalistkinja psihijatrije i psihoterapeutkinja nam otkriva kako da u četiri koraka dođemo do prave mere informacija.
■ Prvi korak
Važno je da dobro poznajemo sebe i da pažljivo razumemo kakve bi informacije mogle da nas uznemire ili smire. Sumnjam da je ikome potrebno da istu informaciju, samo drugačije “upakovanu”, čita na pet različitih portala. Bitno je da odlučimo kojim izvorima informacija ćemo verovati i koji će biti dovoljni da zadovolje našu glad za informacijama. Slikovito rečeno, da ne budemo gladni, ali i da se ne prejedemo. Prava mera je, u stvari – količina informacija koja će nam obezbediti da znamo šta se dešava, a da možemo da “vladamo sobom u ovom danu”.
Jednostavno rečeno, da nas informacije koje dobijemo ne ometaju u našim dnevnim aktivnsoti i ne menjaju naše raspoloženje u celosti, iako ćemo privremeno reagovati neprijatnim emocijama u sklsdu sa sadržajem.
■ Drugi korak
Bilo da smo beba ili odrastao čovek, imamo potrebu za doživljajem sigurnosti, koja je u direktnoj vezi sa predvidivošću. Naš najveći zadatak je da sebi, u svim stresogenim situacijama, obezbedimo predvidljivost. To ćemo postići tako što ćemo, tokom dana, imati bar nekoliko rituala koji će nas umirivati.
Ako se zadržimo samo u domenu informacija, bilo bi idealno kada bismo čitanje vesti, kakve god da su, povezali sa nekim umirujućim ritualom. Recimo, odlučimo da ih čitamo uz omiljenu kafu, uz muziku koja nam prija, na mestu koje nam se dopada, uz doručak kakav volimo…
View this post on Instagram
■ Treći korak
Šta god čuli ili pročitali zapitajmo se – šta ja mogu danas da uradim? Bez obzira na sva predviđana šta će se desiti u budućnosti, bitno je šta mogu da uradim u ovom trenutku. Pravljenje balansa je vezano za pitanje – šta mi je sve dostupno?
Recimo, možda bih ja volela da odem na egzotično putovanje i tako se umirim, ali to ne mogu da sebi priuštim. Međutim, dostupno mi je da sedim na svojoj terasi i da umirim sopstveno disanje, da prošetam, da pozovem nekoga i da budem svesna da je trenutak koji imam jedinstven i da je to što ga delim s nekim takođe jedinstveno, baš kao i odnos koji imam s tom osobom. Svaki čovek, u svakom trenutku, ima šta da da drugom čoveku i može da se raduje kroz to davanje.
■ Četvrti korak
Isključite notifikacije i vratite se na “ritual informisanja”. Setimo se kako je to radila generacija naših roditelja ili još stariji. Niko od njih nije čitao novine hodajući ulicom ili na semaforima, već su imali neke svoje rituale – uz kafu, u autobusu ako su dugo putovali, posle ručka.