U maju će oživeti #doletakoraketa, a tada će za pravu “raketu” biti kasno. I sami znate da je tako, mada nam se ni malo ne dopada. Kada treba početi i šta sve treba uraditi da bi “poletanje” uspelo, pitala sam Mašu Kuprešanin, nutricionistkinju i fitnes instruktorku koju smo pre četiri godine upoznali kao učesnicu “Survivora”.
■ Da li je preterano reći da je sada pravo vreme za #doletakoraketa?
– Ako se ja pitam, kada se krene ne treba ni da se staje. Fizička aktuvnost treba da se tretira poput lične higijene. Aliiii, za one koji nisu još krenuli pravo vreme je sad i odmah. 🙂 Ako tako postupite šanse da do leta napravite vidljive rezultate su znatno realnije.

■ Koje su najveće greške koje pravimo, kad odlučimo da smršamo?
– Počećemo od nerealnih ciljeva. Neretko čujemo “želim da izgledam kao ona“ ili “hoću da što brže izgubim 15 kilograma“. Kad u mislima imate takav cilj, a naiđu teški trenuci koji su neizbežni, vrlo lako ćete odustati, jer ste svesni da je to što želite predaleko. Tu grešku ćemo ispraviti tako što ćemo postaviti mnogo manjih, realnih ciljeva, koji jedan za drugim vode ka ostvarenju većeg.
Umesto da nam fokus bude na “šlaufu“ koji hoćemo da skinemo, ali je još tu, treba da nedelju u kojoj nismo propustili trening ili smo se zdravo hranili smatramo uspehom, baš kao i jedan izgubljen kilogram.
■ Znam da se u tvom poslu ništa ne može generalizovati, ali ipak postoje neki “proseci“. Koliko se kilograma može mesečno gubiti bez velikih odricanja, a koliki je broj kilograma koji sme da se gubi?
– Smatram da je 3-6 kg mesečno zdrav i održiv gubitak. Sve preko toga može da znači preterivanje u treningu ili suviše oskudnu ishranu, pa samim tim nema ni održivosti. Poenta je da promena ne bude nagla, već da se stvori navika. Zapravo, kontinuitet nas vodi ka glavnom cilju.
■ U decembru 2024. godine si pokrenula aplikaciju “Shape“, zahvaljujući kojoj možeš da treniraš stotine žena. Šta te većina pita na samom početku?
– Većina postavlja pitanje koje mi je najdraže, a to je: „Kada mogu da krenem“? Imam ogromnu sreću što su žene koje dolaze na “Shape“ zaista sjajne – pametne, motivisane i vrlo svesne zašto su baš ovde. Često zbog obaveza i životnih okolnosti nisu imale prostora da se posvete sebi, ali sada su rešile da to promene.
View this post on Instagram
■ Verujem da mnoge devojke počinju da vežbaju da bi imale “guzu kao sa reklama”. Koliko je vremena potrebno za ostvarenje te želje?
– Bezbroj puta ću ponoviti – poređenje nikada ne treba da postoji. Možeš da imaš cilj, možeš da želiš najbolju verziju svoje zadnjice (onu koju TI možeš da izgradiš uz trening, trud i kontinuitet), ali ne treba da juriš nešto što je “kao sa reklame“, jer to često nema veze sa realnošću.
Zadnjica je poslednjih godina postala veliki trend, ali su mnogi zaboravili šta je zapravo bila suština tog fokusa. Vežbe za gluteus nisu nastale da bi svi imali “što veću guzu“, već zato što je dokazano da jačanje zadnjice poboljšava posturu, stabilnost i smanjuje rizik od bolova i povreda leđa. Vremenom se stvorio trend “što veće – to bolje“, a ja žene na “Shape“-u učim suprotno tj. da svaki deo tela treba da bude jednako jak, funkcionalan i zdrav. Najvažnije je imati u vidu da veća guza ne znači automatski veću sreću, samopouzdanje, niti da si postigla neki važan cilj u životu.
■ Kako da sebe “nateramo“ da vežbamo i kad to ni malo ne želimo?
– Manjak kontinuiteta je jedan od najvećih problema. Ljudi sebi dozvoljavaju da ih pokolebaju i najmanji izgovori za preskakanje treninga ili popuštanje discipline, kad je reč o zdravoj ishrani. Kad nam manjka motivacija naš mozak počinje da nabraja razloge koji opravdavaju ideju da izbegnemo sve što nam se tog trenutka ne radi. Znate ono kad sami sebi govorimo – ma, ne moraš baš sada da treniraš; lezi, odmori se; pretoplo je ili prehladno je da bi vežbao; ništa ti neće faliti ako pojedeš još jedan kolač…

To rešavamo tako što osvestimo momenat kad naš mozak počne to da radi. Tada treba da nađemo snagu i da “isključimo“ takve misli i da bez mnogo oklevanja odemo na trening ili napravimo kvalitetan obrok, umesto da usput pojedemo nešto za šta znamo da ne bi trebalo. To je trenutak koji pravi razliku između disciplinovanih i nedisciplinovanih ljudi. Nema magične tablete, već donošenje odluke.
■ A, šta ako ipak “zgrešimo“, pa na rođendanu pojedemo parče torte ili ne odemo na dva treninga?
– Kao i u svemu, jako je bitno napraviti balans. Ako bismo svakog dana sve striktno poštovali, u nekom trenutku bi nam bilo muka od svega. Poenta je da naučimo da određujemo granice i da budemo umereni. I ja jedem torte na rođendanima i pojedem ili popijem nešto što se smatra “lošim“ kad poželim, ali to radim svesno.
Ako znam da me čeka neko slavlje, kada ću se opustiti i jesti sve što mi se jede, prethodnih par dana ću dodatno paziti, a dan kasnije ću se vratiti u svoju normalu. U tom slučaju se taj “grešni“ dan neće primetiti. Problem je što ljudi, kad jednom pokleknu, zaključe da nema smisla nastavljati, a baš tada se treba još više angažovati.
■■■ Deo teksta objavljen je u Lepoti i zdravlju