Psiholog: Ne postoji najbolja verzija tebe i to je sasvim ok

Šta ako nikada ne postanemo „najbolja verzija sebe“? Foto: Na moj način/AI
Šta ako nikada ne postanemo „najbolja verzija sebe“? Foto: Na moj način/AI

Ako ukucamo najbolja verzija sebe Gugl će nam “reći” da postoji 757.000 stranica na kojima se taj pojam pominje. Kad to imamo u vidu prestanemo da se čudimo što imamo utisak da nas te tri reči dočekuju na svakom koraku.

“Postani najbolja verzija” sebe je postao svojevrsni diktat, a mnogi od nas ga (kao i tolike druge) prihvataju. Nekad oberučke, nekad po sistemu “šta ću, tako treba”, ali prihvataju. Ne znam šta bi oni rekli kada bi pričitali mišljenje psihološkinje Jelene Megi Marković, ali ja sam poželela da ga i vi pročitate.

■ “Najbolja verzija tebe” ne postoji. Nema jedne osobe koja ćeš postati i onda ćeš se tu zamrznuti i uvek biti ta ljudska veličanstvenost. Uvek se pomalo menjamo, život nije statičan, imamo milion uloga, neki delići nas redovno odumiru, praveći mesta za nove. Osim toga, sve uvek može bolje.

Koliko god brzo da trčiš može brže; koliko god tečno da znaš japanski, ima nekih reči koje ne znaš; koliko god lepo da slikaš možeš još da poradiš na tehnici; koliko god da ti je čista kuća može čistije.

Uvek će biti još neka visina da se dostigne i rezultat da se postigne. Ali, ti nisi projekat koji treba da se usavršava, nego živo biće koje je na ovoj planeti jednom.

Odaberi par oblasti koje su ti važne, potrudi se oko njih onoliko koliko možeš, a da se pritom ne iscediš. Za otale oblasti prihvati da je osrednjost sasvim ok. Može da te “boli uvo” što imaš celulit, što ne praviš svoj hleb od kiselog testa, što si počela osamdeset hobija i odustala od svakog, što tvoj stan nije kao na Pinterestu, što nikad nisi naučila da voziš bicikl i što ne znaš španski.

Može ponekad pašteta za večeru, može limenka piva i trešnje za koje ne znaš da li su prskane, može da nemaš pojma koliko proteina si unela, može nega lica u dva koraka a ne u dvesto dva, može čelo bez botoksa i da ti se vide desni kad se smeješ.

Ne kinji sebe nekom tamo verzijom tebe koja ne postoji i nikad neće postojati, zadovoljstvo nije u njenom životu, nego u tvome, sada, dok tako nesavršena i u mnogim stvarima prosečna prosto postojiš. U redu je. Spusti ramena, diši i malo samo uživaj.

Bonus:

Pre nekoliko dana Jelena je napisala: „Ne moraš uvek da posmatraš sebe kao nešto što treba optimizovati, usavršiti i poboljšati. Okej si, uživaj u maloj lepoti, ima je u izobilju“.

Podelite:

Povezane vesti